Iako Makedonija slovi za poljoprivrednu zemlju, proizvodnja pšenice jedva opstaje i drastično opada iz godine u godinu, a sve to ukazuje da usjevi i prinosi ne zadovoljavaju osnovne potrebe stanovništva na godišnjoj razini.

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da već godinama proizvodnja ne prelazi 250.000 tona, a godišnje potrebe u Makedoniji zahtijevaju oko 330.000 tona, iako se površine zasijane pšenicom posljednjih godina ne smanjuju i iznose oko 70 tisuća hektara.

Lak plijen
Međutim, proizvodnja se smanjuje, a ostatak pšenice i brašna nadopunjuje se iz uvoza. Prema statističkim podacima, 2000. godine proizvedeno je 300.000 tona, a 2022. godine 224.632 tone. Najveći rast zabilježen je 2004. godine s 356.825 tona, dok je u 2017. zabilježen najveći pad proizvodnje – 200.112 tona, s razlikom od 44 posto.

Koji su razlozi zašto se ne možemo vratiti unatrag 10-15 godina, imati proizvodnju veću od 300.000 tona?

“Svaka država koja ima dobre uvjete za razvoj poljoprivrede mora imati svoju strategiju razvoja ovog sektora, umjesto da se on postepeno uništava kao u državi. Imamo neiskorištene prirodne resurse, a velike količine se uvoze. Tendencija smanjenja proizvodnje pšenice bit će prisutna iu budućnosti, sve dok ne napravimo strategiju očuvanja domaće proizvodnje kako bismo u svim okolnostima, kao što su ratovi, katastrofe, imali dovoljno za prehranu stanovništva.

U suprotnom, postajemo zemlja koja je lak plijen i politički i ekonomski, opasnost koja nam prijeti u slučaju gladi, ako dođe do prekida globalnih lanaca isporuke hrane”, objašnjava za Novu Makedoniju Ljupče Stankovski, predsjednik Udruge Agrofalanga.

Ističe da bi država trebala izraditi strategiju koja će zaštititi domaću proizvodnju, ne samo pšenice nego bilo koje poljoprivredne kulture, pojašnjavajući da treba poticati proizvodnju koja će osigurati dovoljno za domaće potrebe, a ne za izvoz, već samo za pokrivanje domaćih potreba. potrebe od poljoprivrednih proizvoda.

“Pokriće naših potreba za pšenicom na godišnjoj razini treba biti naš prioritet i strateški cilj. Kada ovi ciljevi postanu prioritet države, tada se može prijeći na korištenje svih potencijala koji mogu povećati proizvodnju po jedinici površine, a to su sustavi navodnjavanja, suvremena tehnologija, pravovremena zaštita od bolesti i dr.”, smatra Stankovski, dodajući da će se klimatske promjene sve češće manifestirati, zbog čega se moraju kreirati mjere zaštite.

Prema poljoprivrednicima, klimatske promjene također uzimaju svoj danak i utječu na poljoprivrednu proizvodnju, točnije na proizvodnju pšenice.

Pada urod
Stručnjaci očekuju da će se s pogoršanjem klimatskih promjena urod pšenice smanjiti za oko pet posto. “Strategija EU za klimatske promjene ukazuje da se klimatske promjene u poljoprivredi već osjećaju. Česta pojava ekstremnih vremenskih uvjeta, kao što su tuča, suša, poplava, jaki vjetrovi, mraz, posljedica je klimatskih promjena i one će se pojavljivati ​​sve češće”, kaže profesor Poljoprivrednog fakulteta Ordan Chukaliyev.

Profesor Poljoprivrednog fakulteta Ordan Chukaliyev ukazuje da najveći učinak za zaštitu poljoprivrednika, gledano dugoročno, treba tražiti u tehničkim mjerama zaštite.

“No, makedonski poljoprivrednik s prinosima je na rubu isplativosti i s malim štetama od nevremena jedva spaja kraj s krajem, a kamoli po jakom nevremenu, pa teško da će imati sredstava za ulaganja u modernu tehnologiju”, kaže Čukalijev.