Ovih dana ponovno je aktualizirana tema liberalizacije željezničkog prometa u Sj. Makedoniji, ponovno se govori o tome da je željeznica u katastrofalnom stanju, a država stalno troši novac za spas poduzeća.

Poduzetnici kažu kako bi makedonske vlasti trebale zasukati rukave kako bi pronašle izvore financiranja za obnovu željezničke infrastrukture, posebice iz međunarodnih financijskih izvora, jer su najavljena mnoga ulaganja u modernizaciju, no u stvarnosti je situacija drugačija.

Potrebna ulaganja
Zbog nerazvijenosti infrastrukturne mreže, Makedonija ne koristi potencijale, Stručnjaci kažu da je potreban veći angažman te da će razvoj željeznice poboljšati infrastrukturne uvjete za povećanje stranih ulaganja i otvoriti mogućnosti za dinamičniji razvojni ciklus Makedonije i cijele regije.

Prema jednom mišljenju, “liberalizacija željezničkog prometa donijet će konkurentnost, bolje usluge i niže cijene putničkog i transportnog prometa, oslobodit će poduzeća partijskog zapošljavanja, kao i bolje uvjete za zaposlene”, kažu neki od stručnjaka koji se zalažu za liberalizacije.

Ističu i da je “u gotovo svim izvješćima međunarodnih institucija upravo kašnjenje u liberalizaciji navedeno kao slabost Makedonije”. Kosta Dokuzovski, direktor transporta i logistike u “Maksteelu”, kaže za Novu Makedoniju da su u situaciji da moraju uzimati novac od tvrtke kako bi mogli pokriti troškove koji će nastati neradom “Makedonskih željeznica”. “.

“Biznis godinama traži liberalizaciju, otkako je prije nekoliko dana ovaj zakon, koji je dugo bio u zapećku, konačno ušao u parlament. Smatram da nam je hitno potreban ovaj zakon. Pratim situaciju u Srbiji, gdje se ta liberalizacija dogodila 2016. godine i od tada ima 17 privatnih operatera u Srbiji, gdje nema problema, ni sa štrajkom ni s bojkotom”, objašnjava Dokuzovski.

Prespori vlakovi
Kako kaže, već se prijavilo nekoliko kompanija koje su bile zainteresirane za ulazak na tržište, koje su kontaktirale tvrtku “Maksteel”, znajući da je najveći klijent “Makedonskih željeznica”, te su zainteresirane za preuzimanje dijela prijevoza.

“Kad je riječ o infrastrukturi, dugo nema kapitalnih ulaganja, nego se održava ono što je oštećeno. Potrebna su velika ulaganja kako bi se tračnice prilagodile za prihvat i težih i bržih vlakova. S današnjom infrastrukturom jedan vlak putuje osam sati od Skoplja do Gevgelije, a to je katastrofa”, ističe
Dokuzovski.